Istorijat

Kako je krenulo

Na osnovu povećanih zahteva za laboratorijskim uslugama u odnosu na situaciju kakva je bila u prethodnih deset godina, 1992. godine se rodila ideja o osnivanju prve privatne medicinske laboratrorije u Novom Sadu, laboratorije „MEDLAB“. Osnovana je po ugledu na prvu privatnu laboratoriju u Srbiji „Heksalab“. Ideja je potekla od drage i poštovane koleginice i tada jednog od retkih lekara privatnika, dr sci. med. Mirjane Dobrosavljev, koja je prva uvidela potrebu za ovakvom laboratorijom. Međutim, sve bi ostalo puka želja njenog osnivača dr sci. med. Ubavić Milana, da se nije našao „dobrotvor“ koji je tu ideju pretvorio u stvarnost. To je bio njegov deda po majci, Dina Stražmešterov, zemljoradnik, koji je prodao 44 jutra najkvalitetnije zemlje u starobečejskom ataru, kako mu se unuk ne bi vratio korenima i radu na zemlji. U dedinu i čast cele porodice Stražmešterov, dedina slika se nalazi na počasnom mestu u čekaonici laboratorije. Od 1998. godine zidove ZU „MEDLAB“ krasi i porodična ikona „Svetih Vrača Kuzmana i Damjana“, a 14. novembar je dan Slave, kada se na proslavi okupe svi zaposleni u laboratoriji.

Početak

Medicinska laboratorija „MEDLAB“ je počela sa radom 14. oktobra 1994. godine na adresi Nikolajevska broj 2, u prizemlju, u stanu čija je ukupna površina bila 28 m2. U tom minijaturnom, iznajmljenom prostoru najveća je bila prostorija u kojoj se nalazio prijemni deo i laboratorija i zauzimala je polovinu ukupnog prostora. Prostor za vađenje krvi je bio 6 m2, čekaonica 4 m2, hodnik, toalet i praonica laboratorijskog posuđa preostalih 4 m2. Pune 4 godine su se u tom malom prostoru stiskali: mr ph. Olga Marković – osnivač, Maja Ubavić, Olga Dautović, Rade Simić, Dušan Stepanović i Zora Milosavljević.

Pojedincima nije bilo jasno kako će privatna laboratorija raditi pored velikih državnih laboratorija, niti šta će se sve u toj laboratoriji raditi. Vreme je pokazalo da je to bila dobra ideja jer već naredne godine državne laboratorije, zbog otežanih uslova nabavke repromaterijala, nisu uspele da održe obim analiza kakav su imale ranije, a to je bila naša šansa koja se nije smela propustiti.

Oprema koju je tadašnja laboratorija posedovala je bila potpuno nova i vrlo savremena za to vreme: manuelni UV spektrofotometar UV VIS junior marke Biomerieux, manuelni fotometar za hormone i tumorske markere sa jednom talasnom dužinom marke SERONO, hematološki brojač sa 8 parametara marke MINIDIL sa manuelnom predilucijom uzorka, centrifuga Jenetski sa 24 mesta, mikroskop NIKON sa 4 objektiva, termostat i vodeno kupatilo SUTJESKA, frižider IGNIS i originalni laboratorijski stolovi, proizvod Obnove iz Pivnica. Tada je to bila oprema vredna poštovanja jer je tada UV spektrofotometar bio jedan u celoj tadašnjoj Pokrajnskoj bolnici (Gilford UV stasar) a hormoni su se radili metodom RIA tehnike u duplikatu sa jamastim gama brojačem. Svi aparati i oprema koju smo tada koristili i danas su u funkciji ali se u rutinskom radu od svega koriste samo laboratorijski stolovi. Četiri godine kasnije, laboratorija se seli u sopstveni prostor u prizemlje stambeno-poslovne zgrade u ulici Ilije Ognjanovića 1 i značajno proširuje svoje prostorne i personalne kapacitete.

Naredne godine bile su godine razvoja i usavršavanja svih zaposlenih, a uporedo sa njihovom stručnošću značajno je uznapredovala i tehnika i tehnologija izrade i izdavanja rezultata.